Izazovi koji se javljaju kada zaposleni radi od kuće
Prvi deo- Bezbednost i zdravlje na radu
Do pre nešto više od tri godine rad od kuće se smatrao posebnom privilegijom koju su imali pojedinici u naročito progresivnim kompanijama. Tada su to uglavnom bile IT kompanije, koje su ovaj benefit omogućavale zaposlenima jednom do dva puta mesečno. Međutim, sa pojavom koronavirusa sve se menja.
Tada najveći broj zaposlenih prelazi na rad od kuće, što se i kasnije nastavilo za nemali broj njih. Procenjuje se da danas u svetu više od osam miliona ljudi obavlja posao van prostorija firme u kojoj su zaposleni.
Fleksibilni radni sati, rad na daljinu, hibridni model rada i sl. deo su rastućeg trenda. Zato, sve više poslodavaca uvodi ovakave modele rada u svoju praksu iako oni donose određene izazove.
Ti izazovi se posebno odnose na bezbednost i zdravlje na radu. Ovo je jedno od najvažnijih pitanja sa kojim se poslodavci suočavaju kada zaposleni rade od kuće. Zato mnogi poslodavci nisu sigurni kako da kreiraju bezbedno i zdravo okruženje za zaposlene u situaciji kada ne rade iz prostorija kompanije.
U ovom blogu ćemo se usresrediti na izazove koji dolaze sa organizovanjem rada na daljinu a odnose se na bezbednost i zdravlje zaposlenih. Nadamo se da ćete informacije u ovom tekstu smatrati korisnim i primenjljivim u novim poslovnim okolnostima.
Kako je rad od kuće definisan u zakonima Republike Srbije?
Ne možemo da započnemo priču o izazovima, koji se javljaju pri organizovanju procesa rada od kuće, a da ne pogledamo u zakone. Zakoni Republike Srbije, s jedne strane prepoznaju ovaj način rada, dok s druge strane to nije slučaj.
Zakon o radu, u članu 42, predviđa da se radni odnos može zasnovati tako da se obavlja van prostorija poslodavca. To znači da ovakav radni odnos obuhvata rad od kuće i rad na daljinu. Dosta poslodavaca rado koristi pogodnosti koje im donosi ovaj član zakona.
Na drugoj strani tu je Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu. On u članu 4, stavu 1 tački 6 predviđa da je radno mesto baš prostor poslodavca. Bilo da je to samo sedište firme ili je reč o privremenim i pokretnim gradilištima, objektima, uređajima i saobraćajnim sredstvima.
Dodatno se navodi da taj prostor mora biti pod neposrednom ili posrednom kontrolom poslodavca, a da zaposleni tu boravi ili ima pristup u toku rada. Iz toga donosimo zaključak da Zakon o bezbednosti i zdravlju na radu (ZBZR) uopšte ne definiše rad od kuće.
Obaveze o donošenju internih akata koje ZBZR nameće poslodavcima
Ovaj Zakon predviđa i obavezu, za svakog poslodavca koji ima više od 10 zaposlenih, da mora doneti opšti akt u vidu Pravilnika. U njemu treba preciznije da se definišu prava, obaveze i odgovornosti u vezi sa bezbednošću i zdravljem zaposlenih. Uz to, poslodavac je dužan da donese i Akt o proceni rizika.
U ovom aktu opisan je proces rada sa procenom rizika od povreda i/ili oštećenja zdravlja na radnom mestu. Tu se takođe nalaze i mere za potpuno otklanjanje ili smanjivanje rizika a sve u cilju poboljšanja bezbednosti i zdravlja na radu.
Procenu rizika sprovode ovlašćena lica koja imaju licencu nadležnog Ministarstva da se bave pitanjima bezbednosti i zdravlja na radu. Da bi je stekli, oni prolaze kroz različite obuke na kojima uče koje sve rizične situacije mogu da se dese u toku radnog procesa.
Da li je Akt o proceni rizika obavezan ili ne?
Ovo je trenutak u kome dolazimo do prvog problema u vezi sa situacijom kada zaposleni radi od kuće. Ministarstvo samo kreira situaciju u kojoj postoje nedovoljno jasne procedure.
Naime, tokom pandemije koronavirusa, u januaru 2021. Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja donelo je Vodič za bezbedan i zdrav rad od kuće. U njemu se implicitno navodi da donošenje Akta o proceni rizika nije obavezno kada zaposleni radi od kuće, odnosno na daljinu.
Neformalni stav Ministarstva je da postoji obaveza donošenja Pravilnika i imenovanja odgovornog lica za bezbednost i zdravlje na radu, ali da Akt o proceni rizika nije obavezan. Oni ga smatraju obaveznim jedino u situaciji kada samo jedno lice, od svih zaposlenih, obavlja posao u prostorijama poslodavca. Tada samo za to jedno radno mesto treba uraditi procenu rizika.
Kvaka 22- Obaveza imenovanja lica za bezbednost i zdravlje na radu
Ovde nije kraj problemima poslodavaca, jer nailazimo na sledeći. Prema Zakonu o bezbednosti i zdravlju na radu, poslodavac ima obavezu da imenuje ili odredi lice koje će biti odgovorno za tu oblast u okviru firme.
Ako u firmi ima nekog sa licencom onda ga imenuje Odlukom. Ukoliko mora da angažuje nekog sa strane, što je uglavnom slučaj, onda to čini putem ugovora. I ako se pitate u čemu je sada problem- evo odgovora!
Iz naše prakse, ali i neformalnih izvora, dolazimo do sledeće važne informacije. Niko od licenciranih stručnjaka ne želi da prihvati da bude odgovorno lice ukoliko ne može da izvede procenu rizika. Iako je stav Ministarstva takav da to nije potrebno kada zaposleni rade od kuće, stručnjaci se ne slažu sa njima. Oni insistiraju na tome da je procena rizika ipak potrebna.
Trostruki izazov koji čeka svoje razrešenje
Dakle da zaključimo- na jednoj strani postoji implicitno odobrenje Ministarstva rada da se Akt o proceni rizika ne donosi. Na drugoj strani su profesionalci iz oblasti bezbednosti i zdravlja na radu, koji ne žele da prihvate poziciju u nekoj firmi bez procene rizika. A na trećoj strani su ozbiljnost i složenost procene rizika kada veliki broj zaposlenih radi od kuće.
Izmene ZBZR-a u proceduri
I tu izazovima nije kraj, jer su izmene i dopune Zakona o bezbednosti i zdravlju na radu u proceduri. U nacrtu ovog zakona se previđa MOGUĆNOST, ali ne i obaveza donošenja Akta o proceni rizika. Takođe, rad od kuće se definiše, ali na drugačiji način od onoga kako ga vidi Zakon o radu.
Sve ovo su potencijalno nove tačke spoticanja, koje mogu imati uticaj na primenu i tumačenje zakonskih normi. Zato ostaje da vidimo na koji način će podzakonski akti regulasti primenu novog zakona.
Rešenje za poslodavce
Poslodavcima, čiji zaposleni rade od kuće, ostaje da procene u skladu sa svojim okolnostima koji će model oni izabrati. U praksi je javljaju različite mogućnosti, pa je najbolje izabrati jednu od sledećih opcija.
-
Prva je, donošenje Opšteg akta koji reguliše bezbednost i zdravlje na radu na uopšten način,
-
Druga je model u kome se izrađuje Opšti akt o bezbednosti i zdravlju na radu i Akt o proceni rizika.
Svakako za oba modela, pre nego što dođe do imenovanja lica za bezbednost i zdravlje na radu, poželjno je organizovati obuke. Na njima zaposlenima treba predočiti rizike po njihovu bezbednost i zdravlje koji se mogu javiti na radnom mestu.
Za kraj, ukoliko su vam potrebne dodatne konsultacije o ovom i drugim pitanjima iz oblasti radnog prava, MNA tim Vam stoji na raspolaganju. Kontaktirajte nas i zakažite sastanak sa nama.